Cijeli tjedan već ležim doma bolesna. Grlo, nos, želudac...sve je bilo napadnuto. No sad sam već puno bolje, još dan-dva i bit ću ko nova. Danas konačno promolim nos van, prošećem po kvartu i na stupu nađem ispunjenje želja. Plakat: Tae Bo u kvartu!!!!! Par metara od mojeg stana!!! Jeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Odmah sam zvala. Cijena pristojna, 3x tjedno. Išla bih već danas, ali još sam malo bolesna, znam da nije pametno, ali u petak, najkasnije ponedjeljak, eno me tamo. Jooooj, kako jedva čekam. Pretrpan mi je kvart plakatima o Yogi, rastezanju, rekreaciji, ali ja trebam nešto da mi protrese guzicu. I evo ga!!! Već idući vam put javim kako je bilo! |
Tko me ovih dana vidio, svi pitaju jedno te isto: zašto ne pišeš blog? Kaj da ima velim? Nemam šta pametno pisat. Zbilja nemam. Već sam nekoliko puta otvorila stranicu, neko vrijeme u nju blejala i odustala. Žena bez inspiracije - to sam ja. Jesam li na dijeti? NE. Vježbam li? NE. Jesam li smršavila? NE. Jesam li se psihički stabilizirala? POJMA NEMAM. Da razjasnimo neke pojmove za one koji me ne znaju. Pokušavam zatrudniti. Do sad bezuspješno. Navodno je sve u redu. Bit će. Strpljenja. Čekaj. Nadaj se. Ne želi previše. Ne misli o tome. Sve sam recepte isprobala. NE IDE. To je i razlog zašto se svako toliko počinjem normalno hraniti, bez odricanja, zašto prestajem sa većim vježbanjem i naprezanjem. Svaki mjesec nova nada. Svaki mjesec iznova osluškujem što mi govori moje tijelo. Tražim znak, hvatam se za slamke, ne želim raditi ništa što bi eventualno moglo štetiti. Trpim glavobolje, ne pijem lijekove. Za koji dan će vjerovatno sve krenuti ispočetka. Proći će i loše raspoloženje i želja za slatkim. Ljudi komentiraju da ne izgledam katastrofalno. Nisam pretila, izgledam normalno. Nije panika. Sama sam si dosta kritična, ali polako. Ima vremena. Stignem. |
Jučer je baš bio čudan dan. Jedan od onih dana kad se budim ujutro sa glavoboljom.Kad osjećam čvor u želudcu od neke neobjašnjive nervoze. Jedan od onih dana kad, iako izgledam mršavije, vaga pokazuje porast težine. Jedan od dana kad poželim cijeli dan ostati u krevetu prekrivena preko glave, nedostupna za cijeli svijet. Jedan od onih dana kad želim, skrivena od cijelog svijeta, isplakati dušu, jer se osjećam jadno i nesposobno. Jedan od onih dana kad boli pogled na ravan trbuh jer bih htjela da je fino zaobljen, a ja da sa osmjehom na licu uživam u brojanju udaraca malog zlata pod srcem. Jedan od dana kad me do dna duše rastužuje što se na mom balkonu ne suši mala robica, a stan ne miriši na dječje kremice. Kad mislim da nema izlaza, da nema rješenja, da nema nade. Ali danas je već bolje. |
...možda to i dobiješ. Ima neke mudrosti u toj staroj poslovici. Neki dan naivno poželim da me malo provocirate i dobijem više provokacije nego ikad. Doduše, autor se malo precijenio pa to nije bila pozitivna provokacija nego totalno destimulirajuća, drska i bezobrazna. Ali eto, nek mu bude. Svakom svoje veselje. Čim se dotični toliko na mene namjerio, bit će da podsvjesno (ili svjesno?) ipak voli špek i onu staru "Bolje da ljulja nego da žulja". Wink, Smrćo! Danas me već zabavljaš. Svašta ćemo mi još o tebi saznati. |
Gledala sam jučer u gradu knjigu Pilates tijelo i baš mi se dopala. Ima unutra vježbe za početnike, srednji stupanj i glavne face koji već mogu i znaju. Svaka je vježba potkrijepljena slikom i objašnjenjem. 160,00 kn. Isplati li se? Hoću li vježbat ako kupim??? Išla sam jedno vrijeme na Pilates i jako mi se sviđa, ali igrom slučaja ne želim više ići u taj fitness centar (neke stare svađe i neki neriješeni problemi). Nigdje blizu mene više nema takvih vježbi. Ima na drugom kraju grada. Usudim li se sjesti sama u auto i voziti se ko zna kud svaki drugi dan? Koliko će vremena (dana, sati) proći dok mi ne dopizdi to putovanje? Jučer sam planirala vozit sobni bicikl, ali sam došla kasno od frizera pa sam peglala do 22h. I tu je koja kalorija otišla. :-) Ne hranim se baš po planu, ali ne jedem puno, pa i nije takva pomrčina. Sutra ponovo krećem na masaže. Znam da će se sad opet naći pametni koji će me popljuvat zbog negativnih pristupa gore u tekstu, ali jebe mi se živo. Eto. Vagala se nisam pa ne znam koliko imam kila, ali sigurno je još uvijek prva brojka 7. (BM, ;-)) |
Jebeš moj karakter!!! Ne ide i ne ide. Staro društvo me još uvijek ne pušta. Ili ja njega? Stalno me prate neke šunkice, kolačići, lisnata tijesta... Kako bi rekla moja draga prijateljica: OTKAD TO KOLAČI GOVORE I KAKO TO DA ZNAJU MOJE IME??? Ajde, iskusni moji čitači, kako da izbjegnem iskušenja, kako da ne zinem na sve te slastice??? Probala sam mantrati i o finoj liniji i o 70 kg na vagi, i o robi koju ne mogu obuci u ovom trenutku, ali ne pomaže. Dajte me malo provocirajte, da se razljutim, pa da iz inata nastavim dalje. Očito ništa drugo ne pomaže. |
Sram me, prasica sam, lijena sam guzica i sve to, ali oprostite mi jer je danas konačno završio moj PMS. Taman na moj rođendan! Dakle, uz sretan rođendan, sa novonapunjenih 28 godina života od sutra ponovo krećem starim putevima, vraćam se povrću i voću, vraćam se ovom blogu. Bilo je zanimljivo druženje sa salamama, šunkama, kruhom, kolačima, sladoledom i čipsom, ali donijeli su mi samo kilu gore, kiselinu u želudcu i probadanja svud okolo po probavnom traktu. Oni su mi kao stari prijatelji iz lošeg društva: uživala sam u ponovnom druženju s njima, ali ipak shvaćam da ne donose ništa dobrog u moj život. Dakle, još danas ću si možda priuštit nekakvu drugačiju večeru i možda koju Bajaderu, za sretan rođendan, a sutra me evo nazad sa raportom. Imam 28 godina i 79,9 kg. |
Jao zbog masaža. Nisu baš blage, nisu bezbolne. Nadam se da će s vremenom bol proći, iako mi neke žrtve celulita govore da je njih bolilo jednako jako do zadnje masaže. Na nogama i rukama (a ni guza nije daleko) postoje mjesta kojima ni blagi dodiri na pašu. Boli. Pravo je čudo da još modrica nije izašla. Dok me masiraju šutim i duram, sa suzom u očima. Neka, tako mi i treba. Sama sam za to kriva. No, eto, moram usprkos svemu odati pohvale Energy Clinic-u. Kat su iznad svih ostalih salona, i sa profesionalizmom i sa uslugom. Od početka do kraja mog boravka tamo osjećam se kao VIP osoba. Masira se u tišini, nema naklapanja prazne slame, nema uznemiravanja. Cilj je da se i duh i tijelo oporave. Masiraju me uvijek dvije osobe, predivno usklađenih pokreta. Svaka čast, uvijek me oduševe. Hvata me PMS, kreće naopako, hormoni divljaju. Ovaj sam vikend žderala. Sram me i nabrajati što sve. Spomenut ću samo i smoki i čips i burek s mesom i čokoladu. Bolje da ne idem dalje. Tješim sama sebe da je to prolazna faza i da će proći, kao i sve ostale takve faze do sad, otkad ovo pišem. Nadam se, nadam. Kolege se vraćaju polako sa godišnjih i svi hvale moju liniju. Čudom se čude kako sam se stanjila. Vaga je u subotu pokazala 78,8 kg. |
Još sam na moru počela o tome razmišljati i danas sam odlučila. Pa kud puklo da puklo, odlučila sam si uplatiti 10 tretmana u Energy Clinic-u u Kaptol Centru. Čini mi se da oni svoj posao odrađuju kako spada i da tamo Wellness dolazi do izražaja u punom smislu te riječi. Žena me informirala da se rezultati postižu u 7-10 tretmana. Eto, nek budem sama sebi pokusni kunić. Valjda ovaj put neću bacit pare u vjetar. Dobivam u svakom tretmanu pola sata Body Wrapping, a nakon toga 45 min četveroručnu anticelulitnu masažu. Rade sa Cellucon-om (ulje i krema). Čini mi se OK. Znam da će bolit, već se sad preznojavam na pomisao, ali čvrsto sam odlučila: sad ili nikad! I idem. Danas sam ručala odrezak od povrća sa miješanom salatom. Za večeru ću pohane tikvice sa salatom od krastavaca s jogurtom. Jednostavno se ne mogu zasitit tih tikvica. OBOŽAVAM IH!!! Vode popila oko 1,5 l. I uspjela sam biciklirat 20-ak minuta. Hvala dragoj prijateljici što me savjetovala kod prošlog bloga. Sjela sam da odradim bar 5-10 min, a onda mi je bilo žao stat. Sutra je moj prvi tretman......tako mi pomogao Bog. |
Kad bih se bar uspjela natjerat vježbati. Guzica mi se ulijenila da to nije normalno. Razum veli da moram, a tijelo odbija. Joooooj....... Danas je već utorak, a na bicikl nisam sjela. Jučer sam se toliko nahodala po gradu da me još danas bole noge. I nemam snage. Nikako. Ako ništa drugo, disciplinirana sam u hrani. Za ručak tanjur špinata i šnita kruha, za večeru kajgana sa dinstanim tikvicama i blitvom. Pijem vodu (većinom negaziranu). U firmi, u koju sam se danas vratila podvijena repa i spuštenih brkova, primjetili su da fino izgledam i da sam smršavila. To mi je malo diglo perje. Ali sam ipak ručala vani, u restoranu prekoputa. Zlu ne trebalo. Tek sam se vratila i ne trebam opet savjete "nutricionista". Vjerujem da je ovaj gubitak energije uzrokovan lošom prehranom na moru. Očekujem poboljšanje kroz koji dan. Organizam mi se još uvijek nije očistio od smeća. |
Evo mene, vratih se. Lijepo je bilo ležati na plaži dok sunce grije i ne razmišljati o ničemu. Divota!!! No, što je, tu je, evo me nazad, u civilizaciju, u stvarnost. Moram priznati da nisam baš previše pazila na vlastitu prehranu ovih 14 dana. Svaki sam se dan počastila sladoledom, klopala sam i kobase i roštiljali smo i pila sam Colu i ostale gazirance. Ali ako sam znala da ću se navečer prežderati roštilja, onda bih ručala samo voće. I dobro je bilo. Vratila sam se i vaga je pokazala 79,3 kg . Danas se još prilagođavam mentalno i fizički, a od sutra back to track! Jedva čekam doći do 75-ice! |
Odoh na more. Idem se suncat, plivat, uzivat, punit baterije (koje su vec ispod rezerve)...nadam se da cu imati dovoljno pameti da se ne udebljam. Blogamo se. Ostajte mi zdravi, sretni i debeli! |
Jednu stvar neću nikad razumit. Dok sam znala iz restorana u firmi nosit kolač na tanjuru, nitko nije riječ rekao. Jučer uzmem komad lubenice i dobijem predavanje o tome kako to ne bih trebala jesti zbog "visokog glikemičkog indexa" i da ja kao osoba sklona nagomilavanju kila moram takve stvari izbjegavat. Nakon dana i dana jedenja povrća, jučer uzmem na tanjuru malo riže i dobim predavanje da bih se tog trebala klonit jer me to deblja, a da radije trebam žderat meso. Kad sam jela komade mesa u masnom umaku i pomfrit, nitko nije ni zinuo. Danas, umjesto toga, odaberem jesti Cottage sir i integralno pecivo i dobijem predavanje kako to ne bih smjela jesti jer ću se "zbucat". Dakle....ko da sam uz sir odabrala masni špek, a ne integralno pecivo. I NEĆU se odreći tog peciva jer mi je to jedini kontakt sa ugljikohidratima dnevno. I sad sjedim tu i obećavam sama sebi da više neću ići u uredski restoran na ručak nego ću radije prekoputa u vanjski restoran, gdje me nitko ne zna i gdje nikoga nije "briga" što trpam u usta. Ma otkud sad odjednom tolika navala savjeta? Zašto nitko niti jednom riječju nije primjetio da sam stala u preklanjske hlače, da trbuh više ne visi, da imam više energije??? NE! Samo su se svi našli pozvani komentirat i osuđivat moje novostečene prehrambene navike koje btw. daju polagane, ali primjetne rezultate. Oooooo, da mi je otić odavde..... |
Kad trebam savjet ili pomoć, volim da ljudi vele što misle o tome. Volim da iznesu svoja iskustva, znanstvene studije, preporuke... Ali KAKO SILNO MRZIM kad se netko nađe pozvan da mi utuvi u glavu kako ja trebam ili ne trebam jesti i što trebam raditi i kako trebam živjeti, a izričito naglasim da me to NE ZANIMA. Jer, na stranu i istraživanja i sve, samo ja znam kako moj vlastiti organizam reagira na nešto. Nitko drugi to ne može znati niti me može svrstavati u neke opće grupe. MRZIM TO!!!! MRZIM, MRZIM, MRZIM!!!!! I zato i nisam htjela pričat okolo da sam na dijeti jer se svi nađu pozvani popovat. I još kažem da me ne zanima, da imam svoj plan i njega se držim i zamolim da se ne ljuti, ali NE!, meni je ipak, usprkos svim mojim naglašenim napomenama da to ne želim i ne trebam, osoba mršava ko vješalica odradila 10 min. savjetovanja i još rekla da, ako trebam više o tome, može mi još pričati. Ooooo, Nebesa, otvorite se!!!!! Nisam li rekla da me ne zanima??????? Preko nekoliko puta. Još jedna spoznaja o samoj sebi: od takvih stvari moj organizam luči previše želučane kiseline. Zrela sam za godišnji!!! |
Opet se smješkam. Vaga je pokazala 79,4 kg. Jučer sam ručala mahune s kuhanim jajima na salatu, a za večeru sam se počastila sa tri male okruglice sa šljivama (vlastita izrada). Pijem redovito bar 2 l. tekućine, većinom vode. Nisam stigla biciklirat. Ubit ću se. Uopće ne znam kako ću sve stići ovaj tjedan. Jučer sam bila na poslu do 18h, onda išla u pokušaj kupovanja badića (a kupila hlače), došla doma, išla prat veš i mijesit okruglice sa šljivama koje je Zakoniti poželio. Onda sam razvrstavala kozmetiku, nešto opeglala i skužila da je prošlo 23h i da sam MRTVA UMORNA. Ni danas neće bit bolje. U subotu idemo na moreeeeee!!!!! Btw. jučer dok sam probavala badić lupila me u glavu količina celulita na mojim nogama. Jedva mi se vide koljena. UŽAS!!!!! Kako da to uspješno saniram??? Blago sam svjesna da će to zahtjevat bolne masaže u salonima (ja se ne uspijevam uspješno masirat, a Zakoniti triput stisne i gotovo)... probala sam kreme, probala sam losione, gluposti, ali ništa ne daje rezultate. Joooooooj........najgore je što znam da taj jebeni celulit neće otić s kilama. |
< | listopad, 2004 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv